Odlaze velikani: Merce Cunningham

• 
  Merce Cunningham (16. travnja 1919 – 26. srpnja 2009)
  
  Utjecaj Mercea Cunninghama na razvoj suvremene plesne umjetnosti nemjerljiv je, i to u svim segmentima njegova umjetničkog djelovanja, pa se povijest suvremenog plesa u 20. stoljeću često, i s pravom dijeli na onu prije i poslije Cunninghama. Suština njegove inovacije emancipacija je plesa od naracije, glazbe i emocije. Odlaskom od Marthe Graham, u čijoj je trupi bio solist, raskinuo je s idejom plesa kao prvotnog, iracionalnog i prirodnog iskaza ljudske duše, plesa kao povratka onom prirodnom i istinitom.
  
  Njegove su koreografije nastajale neovisno o glazbi, scenografiji ili tekstu, a s idejom da je glavna tema plesa ples, odnosno pokret sam. Ustrojio je geometrijski analitičku tehniku koja anatomski prati sve položaje kralježnice, a u radu nogu zahtijeva preciznost i virtuoznost koja spaja inovacije dotadašnjih inovatora modernog plesa, s onom klasičnog baleta.
  
  U potpunosti mijenja pristup koreografskom procesu, tako da umjesto koreografije kao izraza unutarnjeg svijeta autora uvodi strategije slučaja u kojima se redoslijed pokreta ili fraza bira bacanjem kocke, matematičkim igrama, raznim zadacima. Uveo je u koreografiju svakodnevne pokrete i obične radnje; decentralizirao scenu te su plesači plesali okrenuti leđima ili u mraku, simultano se događalo nekoliko radnji, tekst, glazba i scenografija bili su potpuno neovisni od plesa, čime je pozvao publiku na aktivnu percepciju predstave odražavajući duh vremena u kojem se informacije neprekidno smjenjuju.Time je otvorio vrata američkoj plesnoj postmoderni i mnogim strujanjima koje su kasnije generacije razvile.
  
  Njegova je trupa bila trupa plesača intelektualaca, među kojima su bili i Paul Taylor, Trisha Brown, Karole Armitage, Lucind Childs, Viola Faber, a oko sebe je okupio najznačajnije predstavnike američke avangarde, kao što su skladatelji John Cage i David Tudor te likovni umjetnici Robert Rauschenberg i Jasper Johns.
  
  Bio je vrhunski plesač, dugih udova, elegantnih kretnji, impresivnog skoka, gotovo animalne tjelesne energije. U kasnijoj dobi, a plesao je i u svojim osamdesetima boreći se s artritisom, nastupao je kao izvođač snažne, nezaboravne scenska pojave.
  
  "Sa svojim dugogodišnjim partnerom, skladateljem Johnom Cageom, otvorio je novi način viđenja i iskustva svijeta, njegova nezasitna znatiželja, suradnički duh i ljubav prema novome nadahnuli su nebrojene umjetnike svih disciplina" izjavili su iz Merce Cunningham fondacije i trupe povodom njegove smrti. "Ostavio je neizbrisiv trag na našoj kolektivnoj kreativnosti i kulturi, njegova ostavština će rezonirati u plesnom svijetu i preko njega generacijama u budućnosti."

  Merce Cunningham: "Morate voljeti ples da bi ste se njime dugo bavili. Ne daje vam ništa za uzvrat, nema rukopisa da ih sačuvate, nema slika koje pokazujete na zidu ili koje možda objesite u muzeju, nema poezije koje možete tiskati i prodati, ništa osim tog jednog prolaznog trenutka kada se osjećate živim. Ples nije za kolebljive duše."

  © Iva Nerina Sibila, KULISA.eu, 30. srpnja 2009.