U Zagrebu je 9. lipnja nakon duge i teške bolesti preminuo jedan od najvećih hrvatskih filmskih redatelja Zvonimir Berković. Rođen u Beogradu 1. kolovoza 1928, Berković od petnaeste godine živi u Zagrebu, gdje je učio violinu kod Stjepana Šuleka, a diplomirao je na Akademiji za kazališnu umjetnost na kojoj je od 1974. do 1997. bio profesor filmskog scenarija i dramaturgije.
Bavio se lutkarskim kazalištem, a pisao je i glazbene i kazališne kritike. Kad je odlaskom većega broja glumaca iz HNK 1953. osnovano Zagrebačko dramsko kazalište, Branko Gavella povjerio mu je dužnost prvoga dramaturga. Godine 1954. postaje dramaturg u Jadran filmu, gdje počinje pisati scenarije (dokumentarni Kamerom kroz Zagreb, crtani Mala kronika, igrani Opsada i Karolina Riječka). Za scenarij Tanhoferova nagrađivana filma H 8, koji je napisao s Tomislavom Butorcem, nagrađen je Zlatnom arenom.
Redateljski prvijenac mu je dokumentarac Moj stan (1962), nagrađen na Festivalu u Cannesu. Godine 1966. modernističkim filmom Rondo, nadahnutim glazbenim oblikom debitira kao redatelj dugometražnog igranog filma i osvaja šest nagrada u Puli. Premda je svojedobno njegov drugi film Putovanje na mjesto nesreće (1971), dočekan rezervirano, restaurirana kopija djela, prikazana u Puli u sklopu programa Vremeplov, pokrenula je revalorizaciju i potvrdila mjesto tog ostvarenja u vrhu hrvatske kinematografije.
Ritam snimanja po jednog igranog filma u svakom desetljeću karijere nastavio je i dalje, snimivši filmove Ljubavna pisma s predumišljajem (1985) i Kontesa Dora (1993), koji su zaokružili njegov nevelik, ali kvalitetan i estetski konzistentan igranofilmski opus.
Berković je u posljednjia dva desetljeća objavljivao vrlo čitane i osebujne novinske kolumne, sakupljene u knjigama Zvonar katedrale duha (1995), Dvojni portreti (1998) i Pisma iz Diletantije (2004). Ovih je dana iz tiska izišla njegova najnovija knjiga Vladko Maček koja sadrži tri razgovora u obliku dramoleta s knezom Pavlom, Miroslavom Krležom i Alojzijem Stepincem. Nije mu se ostvarila želja da temeljem istoimenog scenarija snimi film, u kojem je u glavnoj ulozi zamislio Vanju Dracha. Zvonimir Berković ove je godine nagrađen i najvećim priznanjem Hrvatskog društva filmskih kritičara, Zlatnim Oktavijanom za životno djelo, koji mu je uručen na otvaranju Dana hrvatskog filma.