Nakon pet knjiga koje je napisala o svojem instrumentu, ugledna hrvatska harfistica Rajka Dobronić-Mazzoni objavila je u vlastitoj nakladi još jednu vrijednu knjigu, ovaj put ne samo o harfi, nego i o sjećanjima na ljude i događaje koji su je pratili tijekom života. Knjiga Harfa – Ljudi – Događaji. Strune sjećanja, uz pomoć Golden marketinga, izdavača njezine prethodne knjige Vječna harfa i urednice Mirjane Paić Jurinić, predstavljena je 15. travnja u foajeu HNK u Zagrebu u nazočnosti autorice i prof. Antuna Petrušića, koji je iscrpno i pohvalno govorio o sadržaju i vrijednosti te rijetke knjige sjećanja glazbenika u našoj sredini. Lijep glazbeni prilog svečanosti dala je i harfistica Branka Janjanin-Magdalenić, nasljednica Rajke Dobronić-Mazzoni u orkestru HNK u Zagrebu.
Knjiga, koju je autorica posvetila majci, podijeljena je na sedam poglavlja. U Početcima autorica opisuje svoju obitelj, djetinjstvo i mladost, posebice roditelje, pijanisticu Jerku Dobronić (rođ. Marković) i oca skladatelja Antuna Dobronića. Drugo je poglavlje posvećeno harfi, njezinom instrumentu kojeg silno voli, profesorici harfe Lujzi Holubovoj, tada jedinoj harfistici u Zagrebu, nastupima, natjecanjima, literaturi, studiju farmacije, radu u orkestrima i gostovanjima, uz zanimljive anegdote i intimne ispovijesti.
Treće poglavlje opisuje vezu sa suprugom Ninom Mazzonijem, talijanskim flautistom, s kojim je svirala u zagrebačkom opernom orkestru, ali i o obiteljskim tragedijama. Život teče dalje (četvrto poglavlje), nižu se solistički koncerti, pedagoški rad, edukativne radijske i televizijske emisije, nove skladbe za harfu, pisanje knjiga, uspostavljanje veze s inozemstvom, ali i suprugova smrt, a nedugo potom i smrta brata Draška. Peto poglavlje posvećeno je sv. Jurju, njezinom dragom svecu, kojem povjerava svoje tajne u obliku ispovijesti, pitanja ili dilema.
Šesto poglavlje – Međunarodni putovi – podsjeća na ugled autorice, suradnju sa stranim društvima harfista i časopisima, sudjelovanje na kongresima i međunarodnim natjecanjima te donosi sjećanja na velike umjetnike i na sestru Ljelju Dobronić, uglednu povjesničarku. Posljednje, sedmo poglavlje naslovljeno Auditur et altera pars (Nek se čuje i druga strana) govori o ocu – skladatelju Antunu Dobroniću, nevoljama oko izvedbi njegovih djela i borbi za njihovu promociju, te o Večerima Antuna Dobronića u njegovoj rodnoj Jelsi, festivalu koji u organizaciji Matice hrvatske Jelsa najsustavnije brine o njegovanju uspomene na velikog sugrađanina.
Knjiga Rajke Dobronić-Mazzoni poučna je i zanimljiva kao izvanredno svjedočanstvo povijesti. Ističe moralne vrijednosti, a pisana je profesionalno, pitko, duhovito, pikantno, potresno. Velik je to doprinos posebnom i rijetkom memoarskom književnom žanru u hrvatskoj literaturi.
© Višnja Požgaj, KULISA.eu, 20. travnja 2009.
