U sriedu 29. travnja u 19,30 sati na repertoaru HNK u Zagrebu je baletna predstava Pepeljuga Sergeja Sergejeviča Prokofjeva u koreografiji i režiji Dereka Deanea, premijerno izvedena 26. listopada 2007. Scenografkinja i kostimografkinja je Roberta Guidi di Bagno, a dirigirat će Allin Vlasenko.
U glavnim ulogama nastupit će: Petra Vargović (Pepeljuga), prvi put Azamat Nabiullin (Princ), Mirna Sporiš, Olja Jovanović-Zurovac (Sestre), Nicolae Vasc (Otac), Saule Ashimova (Čudesna kuma) i Eugen Dobrescu (Komedijaš).
Azamat Nabiullin rođen je 1978. u ruskoj saveznoj državi Baškiriji, domovini Rudolfa Nurejeva, a od 1998. pleše u Sankt Petersburgu. Od 2004. djeluje u Hrvatskoj kao prvak Baleta HNK u Splitu, a od siječnja 2009. prvak je Baleta HNK u Zagrebu, gdje je prvi put nastupio gostujući kao Princ u Orašaru. Kao prvaku HNK u Zagrebu prva mu je uloga bila Princ u Labuđem jezeru.
U glavnim ulogama u izvedbama Pepeljuge ove sezone nastupat će: Petra Vargović, Pavla Mikolavčić (Pepeljuga), Azamat Nabiullin, George Stanciu, Jegor Menjšikov (Princ), Mirna Sporiš, Olja Jovanović-Zurovac, Ersilia Nikpalj, Mihaela Devald (Sestre), Nicolae Vasc (Otac), Saule Ashimova (Čudesna kuma).
Predstava traje dva sata i petnaest minuta sa stankama nakon prvog i drugog čina.
Engleski koreograf Derek Deane i talijanska scenografkinja i kostimografkinja Roberta Guidi di Bagno, beskrajno daleko od bilo kakvih elemenata osuvremenjivanja bajke (na što će dobar dio domaće publike s olakšanjem odahnuti!), uz nezaobilaznu potporu oblikovatelja svjetla Denija Šesnića, bave se pričom i scenom, u onoj najčišćoj uzročno-posljedičnoj narativnoj liniji vođenoj dramatičnom i duhovitom glazbom. S naglaskom na što je moguće jačoj, dojmljivijoj, efektnijoj čaroliji, koja je mjestimice filmska i vrlo uspješna u snovitoj projekciji, ili pak u stvarnom, brzom prolazu čarobne kočije koju vuku miševi, dok je nešto manje dojmljiva kada prelazi u sjaj i šljokice glamuroznoga brodvejskog spektakla.
Cijeli balet napravljen je meko, kao pokretna diznijevska slikovnica, u kojoj nema negativnih likova, tek komične gluposti dviju sestara koje su od početka zapravo hendikepirane svojim karakterom. Kombinirajući poznate motive narodnih bajki, koje svi narodi pričaju u beskrajnim inačicama, ovdje je riječ o starom ocu slabu na svoje tri kćeri, od kojih su prve dvije razmažene, ljubomorne, tašte i dakako bedaste, dok je treća najljepša, ali skromna, marljiva, nježna, osjetljiva i pažljiva prema svima, što dakako prve dvije čini beznadno gorima. Trećoj se samo otvaraju prilike, a samilost i dobro vraćaju se stostruko.
Tako Deane odbacuje konvenciju buffo trija (maćehe i njezine kćeri) i englesku maniru presvlačenja muškaraca u žene (koji je slovio kao obvezan vrhunac komičnosti i svojevremeno ljutio kritičarku Branku Rakić kao »neukusan cirkus muške travestije«), i postavlja sjajnu, veselu i duhovitu glumačko-plesnu kreaciju koja je nedvojbeno najživopisniji dio predstave. Izrađenih različitih ali jednako karikaturalnih karaktera, u zgodnoj kombinaciji baletnih koraka i nespretna plesanja, one unose duh i dinamiku u svaku scenu. A pogotovo su neodoljive kao šarene kokoši u svijetu tamnoplave otmjenosti na dvorskome balu.
Lik Pepeljuge postavljen je nježno i suptilno, bez dinamičkih promjena. I dok je veći dio predstave plesno kazalište vrlo jasne radnje, slika u začaranom vrtu u koji Čudesna vila uvodi Pepeljugu, baletni je divertisman, posveta bijelom baletu, s ansamblom i solo varijacijama godišnjih doba i tu je pravi prostor plesanja. Sve zajedno vrlo muzikalno, kao i parovi u valceru na balu - napisala je između ostalog nakon premijere te baletne predstave naša kritičarka Maja Đurinović.
