Bogatstvo i duhovnost pokreta

• Gotovo deset godina života plesne predstave Stade sunce čudo gledajući vjerojatno je najbolji pokazatelj njezine kvalitete. Predstavu, nastalu u produkciji Ansambla slobodnog plesa Liberdance, koreografirao je Rajko Pavlić na glazbu Stanka Juzbašića, a gledatelji su je 1. ožujka 2009. mogli vidjeti u Histrionskom domu.
  
  Rajko Pavlić jedan je od rijetkih suvremenih koreografa koji je svoju plesačko-koreografsku karijeru započeo folklorom i društvenim plesovima, i to uvijek daje poseban pečat njegovim ostvarenjima, ogleda se u senzibilitetu i energiji igre te u čistom baratanju formacijama u prostoru. Njegov etno-plesni projekt Stade sunce čudo gledajući osviješteni je zaziv bogatstva i duhovnosti pokreta koju je narodni ples kao iskonski izraz zajednice nosio. Čudesno je i tajnovito kretanje djevojaka preuzeto iz nimog kola, strastan i moćan ritam vibrirajućih tijela u slavonskom drmešu. Folklorni motivi se stiliziraju, neprimjetno pretapaju u moderne sekvence i vraćaju u stare ritmičke obrasce. Završna situacija, kad se zamasima klizećih tijela od hrpe žita na podu crta sunce, pravi je obred koji završava pročišćavajućom vodom – kišom.

  © Maja Đurinović, KULISA.eu, 1. ožujka 2009.