Simpatije koje gajim prema manjim kazališnim sredinama rijetko mi bivaju neuzvraćenima, pa tako propuštenu izvedbu gledam (ili ne gledam) na nekoj od zagrebačkih pozornica. Na sceni KNAP-a u Ivanićgradskoj, 31. siječnja 2009. gostovalo je Gradsko kazalište Požega s tragikomedijom Franza Xavera Kroetza Nagon u režiji Matjaža Latina. Priča je jednostavna no slojevita, poput luka, rekao bi Grass. Dakle, bračni par koji živi i radi u cvjećarnici uz groblje provodi dane kako se već podrazumijeva za brak, malo se vole, malo svađaju, no uglavnom podnoseći se prilično dobro. Uz njih živi i mlada pomoćnica, a s vremenom se pridružuje i ženin brat (Ivan Vukelić), zatvaran zbog egzibicionizma i podvrgnut liječenju. Njegov nagon škaklja maštu, pa ga tako mlada pomoćnica (odlična Jelena Vukmirica Makovičić) napastuje, šogor (solidan Ljubo Zečević) ljubomorno istražuje, a jedino sestra (Antonija Stanišić) ima za njega razumijevanja. Budući da njegova slabost djeluje kao katalizator, ubrzo svatko ispoljava svoju narav, pa se spozna da nije njegov nagon taj koji je opasan po druge.
Uporno težeći komičnim preobratima, redatelj pretjeruje u egzibicionizmu, pa mislim da gotovo nikog nisu veselile gole muške stražnjice, kao što su i razlozi za korištenje perika potpuno nejasni. Čine mi se, kao i prijelazi iz scene u scenu zamračivanjem, prilično banalnima – Latin zna i može bolje. Scenografija Lea Vukelića i Ive Matije Bitange, u kojoj se isprepliću groblje i bračni krevet, temeljno mjesto nesporazuma i okosnica promjena, djeluje vrlo uvjerljivo svojom nagruvanošću (teško je znati je li to početna zamisao ili ad hoc postava).
Zanimljivo bi bilo saznati zašto se požeško kazalište upustilo u inscenaciju upravo ovoga djela, kada je na njihovom repertoaru relativno malo predstava, dakle ima mogućnosti i za zanimljivije komade, poput primjerice nedavno izvedene Indije, koja će također uskoro gostovati na zagrebačkoj Peščenici.
© Olga Vujović, KULISA.eu, 2. veljače 2009.
