U varaždinskom i osječkom Hrvatskom narodnom kazalištu te Filozofskom fakultetu odvijao se program devetnaestih Krležinih dana od 5. do 10. prosinca 2008. Prvi popratni sadržaj manifestacije sačinjavala je izložba Scenografski radovi Eduarda Grinera u organizaciji Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta. Izložbu su u petak, 5. prosinca u varaždinskom HNK-u otvorili Jasna Jakovljević, Marijan Varjačić te Branko Hećimović. Varaždinski kazališni djelatnici u osječkom su se kazalištu predstavili izložbom Varaždinska kazališna stoljeća, otvorenom u nedjelju 7. prosinca. Iste večeri devetnaesti Krležini dani i službeno su otvoreni uprizorenjem Šokice Ilije Okrugića u režiji Dražena Ferenčine s jakim dramaturškim otiskom Jasena Boke. Sutradan se polagao vijenac pred spomenik Miroslavu Krleži uz popratni govor njemačke kroatistice Renate Hansen-Kokoruš, a recital iz djela Miroslava Krleže izveli su studenti Filozofskog fakulteta u Osijeku. Te večeri vrstan držićolog Milovan Tatarin predstavio je zbornik radova o Marinu Držiću naslovljen Putevima kanonizacije koji je uredio Nikola Batušić. Uslijedilo je predstavljanje knjige prijevoda Držićevih djela na makedonski jezik Jelene Lužine koja progovara iz pozicije prevoditeljice te urednice izdanja. Nakon promocija Osječani su imali prilike pogledati popularnu Brešanovu Svečanu večeru u pogrebnom poduzeću u izvedbi Zagrebačkog gradskog kazališta Komedije. Gostovanja su nastavljena i sljedeća dva dana sa Sutonom Iva Vojnovića u izvrsnoj izvedbi dramskog ansambla Kazališta Marina Držića iz Dubrovnika te Gavranovim Rogonjama u produkciji Teatra Gavran.
Tekst, podtekst i intertekst u hrvatskoj drami i kazalištu
Središnja os Krležinih dana, znanstveno savjetovanje koje za idejno polazište postavlja Tekst, podtekst i intertekst u hrvatskoj drami i kazalištu započelo je s autoreferencijalnim iskazom Slobodana Šnajdera koji, predstavljajući svoj dramski opus, a sljedeći vodiljnu misao savjetovanja, podsjeća na dvije tragične figure hrvatske kulturne scene s početka 20. stoljeća, književnika Janka Polića Kamova i glumicu Gemmu Boić. Krešimir Šimić pronalazi Vetranovićeva tekstualna «posuđivanja» s posebnim osvrtom na njegova Prikazanja od poroda Jezusova čime nastavlja svoje bavljenje Vetranovićevim djelom započeto Orfeom na prošlogodišnjem savjetovanju. Uslijedila su tri izlaganja mađarskih proučavatelja hrvatske književnosti: Janje Prodan koja progovara o okolnostima i značaju za hrvatsku kulturu premijerne izvedbe Dunda Maroja u pečuškom Narodnom kazalištu 1979. godine, a zatim Ernest Barić i Đuro Franković odabiru «bilateralnu» temu obitelji Zrinjskih u odnosu na višejezičnost te sam lik Nikole Šubića u okružju pučkog stvaralaštva. Anica Bilić pronalazi intertekstualne elemente u Benešićevom Petroniju, dok nas Ivan Trojan izvještava o dramskim tekstovima Milana Ogrizovića s naglaskom na Ogrizovićevu preradbu Mažuranićeve Smrti Smail-age Čengića. Naslov referata Antonije Bogner-Šaban glasi Broadway zamijenjen Istrom, dok djelomične utjecaje iz proza Ulderika Donadinija u Krležinim Glembajevima pronalazi Renata Hansen-Kokoruš.
Drugi dan znanstvenog savjetovanja otvara Marica Grigić koja u Kosorovoj rijetko znanoj Šestoj drami bez naslova iznalazi ničeanske elemente. Ivica Matičević se «zabavlja» intertekstualnim igrama s biblijskim predloškom na primjeru Čovjek neće da umre Kalmana Mesarića. Danijela Bačić-Karković razotkriva nadopisivanje teme otac i sin u dramskom diskursu. Helena Peričić referira o začetnom radu na velikoj temi: Intertekstualnost u hrvatskoj drami druge polovice 20. stoljeća, koja će zasigurno, po sintetskom objavljivanju u zborniku, biti inicijator mnogih budućih studija o suvremenim hrvatskim dramskim autorima. Vlatko Perković pronalazi i hijerarhijski kategorizira tri razine intertekstualnosti u Matkovićevim dramama. Kristina Peternai Andrić analizira Ivančevu dramu Julija i obrazlaže moguću intertekstualnost s obzirom na najpopularniju dramu Williama Shakespearea. Koristeći istovjetan teorijski aparat Ana Prolić pronalazi intertekstualne elemente u neobjavljenoj drami Radovana Ivšića A tout rompre. Branko Hećimović govoreći o Fabrijevim dramama koje za temu i/li protagoniste uzimaju povijesne velikane kuje i razlaže pojam interteatralnost kao bitnu označicu i ne samo Fabrijevih drama. Drugi dan devetnaestih Krležinih dana zaključuje Željko Uvanović koji u filmovima U gori raste zelen bor i Četverored, govoreći o domobranima, Drugom svjetskom ratu i poraću iznalazi ideološke označice i utjecaje, opredijeljenosti između političke ljevice i desnice.
Završni dan savjetovanja započinje Gradimir Gojer koji govori o bosanskohercegovačkim kazališnim iskustvima hrvatske dramske književnosti unatrag tridesetak godina, podcrtavajući najigranije hrvatske dramatičare u BiH u tom periodu: Miroslava Krležu, Miru Gavrana i Matu Matišića. Branka Brlenić-Vujić razlaže, s obzirom na tematsku opredjeljenost savjetovanja, radiodramu Luke Paljetka U magli. Slijedi je Jelena Lužina koja raskrinkava povijesni intertekst dramatike Slobodana Šnajdera. Preokupacija Darka Gašparovića također je Šnajderovo dramsko pismo kojeg ponajviše zanima inkorporirani biblijski intertekst kao kontinuum. Sanja Nikčević promatra dramaturgiju Tomislava Zajeca navodeći sve uspješne izvedbe njegovih dramskih tekstova na našim i stranim pozornicama. Suzana Marjanić, baveći se propitivanjima performansa, upoznaje nas s Crvenim, Zelenim i Crnim Peristilom i svim reperkusijama koje je taj vid umjetnosti, ili pak kulturnog terorizma, izazvao. Mani Gotovac promovira i opisuje rad jednog od najnagrađivanijeg redateljskog trojca mlađe generacije: Bobu Jelčića, Natašu Rajković i Olivera Frljića. Stanislava Marijanovića zanima tekst i podtekst u Supekovoj i Tomaševoj drami o Strossmayeru, odnosno na koji način dva dramatičara propituju lik i djelo hrvatskog biskupa i mecene. Znanstveno savjetovanje privodi kraju Zvonimir Ivković s popisivanjem i opisivanjem gostujućih predstava Hrvatskog kazališta Pečuh u Hrvatskoj.
Svjedoci smo mnoštva stilski i tematski raznorodnih priopćenja. Organizacijski odbor odlučio se za teorijsku temu koja ne iziskuje usko vezivanje uz određenu, jednoobraznu vrst korpusa dopuštajući svakom pojedinačnom sudioniku da sam odabere predmet proučavanja. Nastalo konfuzno stanje primiriti mogu jedino cjelovito objavljeni tekstovi i tek ćemo sa njihovim združivanjem u zborniku moći iznijeti vrijednosni sud o uspješnosti teatrološkog znanstvenog savjetovanja devetnaestih Krležinih dana u Osijeku. Dakle, dogodine...
© Ivan Trojan, KULISA.eu, 20. prosinca 2008.
postavite Kulisu među početne stranice ● spremite stranicu u favorite ● pišite nam
