Ples je najljepši jezik na svijetu
Sjećanje: Juraj Mofčan (Čakovec, 23. travnja 1940. – Rijeka, 11. rujna 2026.)
-

Juraj Mofčan ostavio je zapažen trag u hrvatskom baletu kao karakterni plesač naglašene izražajnosti, tehničke sigurnosti i glumačkog senzibiliteta. Pripada onoj skupini domaćih plesača koji su u balet došli sa sportskih terena. U rodnom Čakovcu počeo je pohađati osnovnu školu. Potom su se roditelji preselili u Središče ob Dravi, slovensko mjesto na granici s Hrvatskom odakle mu je majka. U ranoj mladosti počeo je učiti sviranje violine i klavira te je nastupao u amaterskom seoskom kazalištu. Školovanje je nastavio u varaždinskoj gimnaziji, a usporedno se bavio atletikom, gimnastikom, rukometom i odbojkom.
Zapazila ga je Sonja Kastl i uputila u balet. Pohađao je baletnu školu i od 1. rujna 1962. angažiran je u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija gdje, s prekidom, ostaje do 1966. Kraće je vrijeme bio član riječkog Baleta i belgijskog Balleta de Wallonie u Charleroiu. Od 1968. solist je Baleta HNK-a u Zagrebu. Sudjelovao je u svekolikom baletnom repertoaru i na gostovanjima zagrebačkog ansambla u inozemstvu. Posebno se istaknuo ulogama Licitara u Licitarskom srcu Krešimira Baranovia u koregrafijama Branka Markovića i Franje Horvata (1975. i 1984.), Rotbarta u Labuđem jezeru Petra Iljiča Čajkovskog u koreografiji Rostislava Vladimiroviča Zaharova (1978.), Rocheforta u Tri mušketira Georgesa Deleruea u koreografiji Flemminga Flindta (1978.), Coppeliusa u Coppéliji Léa Delibesa u koreografiji Ivice Sertića (1980.), Don Quijotea u istoimenu baletu Ludwiga Minkusa u koreografiji Pavela Rotarua (1981.) i Kumeka u Kraljevu Borisa Papandopula u koreografiji Dragutina Boldina (1990.). Posebno se pamti njegova uloga Generala u Plesu kadeta Johanna Straussa ml. u koreografiji Davida Lichinea (1978.).
Juraj Mofčan je, kao angažirani član baletne zajednice, često znao biti kritičan pa i oštar u pogledu na pojedine predstave i događaje u svojoj umjetnosti. Krajem sedamdesetih bio je predsjednik Udruženja baletnih umjetnika Hrvatske. Početkom devedesetih u Varaždinu je pokrenuo baletnu školu za najmlađe i posvetio se pedagoškom radu, nastojeći vlastito bogato plesačko i životno iskustvo prenijeti mladim naraštajima.
„Plesao sam u raznim državama i na raznim kontinentima čiji jezik nisam razumio, ali sam se ipak savršeno razumio s drugim plesačima jer je ples najljepši jezik na svijetu. Sve priče oko odricanja i užasnih napora samo su izgovor da se ne bi vježbalo. Ruku na srce, cijeli sam život uživao u plesu, zabavljao druge i dobro se osjećao. Ako se želite usavršiti morate stalno učiti i ulagati u sebe“, rekao je jednom prigodom.
Juraj Mofčan je sudjelovao i u drugim kazališnim projektima izvan matične kuće. Često je nastupao na televiziji u raznim spotovima s pjevačima i u reklamama. Kao koreograf ostvario je niz koreografija u televizijskim emisijama. Glumio je i statirao u domaćim i inozemnim filmovima. Početkom sedamdesetih pokrenuo je Modefest u Hrvatskoj. Kao član Hrvatsko-češkog društva krajem devedesetih pisao je kolumnu posvećenu plesu u glasilu Hrvatsko-češkog društva Susreti.
Balet je za njega bio mnogo više od profesije. Bio je umjetnost koja zahtijeva predanost, disciplinu i cjeloživotno usavršavanje. „Onog trena kad izađeš na scenu, više nema boli, Ne postoji ništa osim publike i tebe“, riječi su koje najbolje opisuju njegov odnos prema pozornici.
© Mladen Mordej Vučković, BALETI.hr, 20. listopada 2026.
Piše:
Mladen MordejVučković
