Principij i tijela koja ga privremeno nastanjuju

Riječke ljetne noći, 19. lipnja 2026. – 23. srpnja 2026.: Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka, baletni diptih Grad u pokretu: KHAOS [13.8 B], kor. Federico Rubisse i Odo stormir… il suon di lei, kor. Isabelle Zabot

• 
  
  Grad u pokretu, plesni diptih, premijerno je izveden 27. lipnja 2026. u sklopu programa Riječkih ljetnih noći, dok su reprizne izvedbe održane 7., 11. i 18. srpnja. Plesači riječkog baletnog ansambla Isabelle Zabot i Federico Rubisse, ovoga puta u ulozi koreografa, odlučili su umjetnost izvesti iz kazališnog prostora i približiti je građanima. Oba djela izvode se u Arheološkom parku Principij, koji i jednoj i drugoj izvedbi donosi novu dimenziju, ali na različite načine. Odnos između prostora i izvedbe nije jednosmjeran: Principij svojim povijesnim slojevima određuje okvir predstave i doživljaja, a plesači svojim tijelima oživljavaju prostor i upisuju u njega nova značenja.
  
  Prvi dio, naslovljen KHAOS [13.8 B], u koreografiji Federica Rubissea, polazi od izjave fizičara Carla Rovellija da „svijet nije načinjen od stvari, već od događaja“. U skladu s tom idejom, cijeli se komad odvija u stanju neprestane mijene. Tijela plesača međusobno se privlače i odbijaju, isprepliću i razdvajaju, uspostavljaju odnose harmonije da bi se već u sljedećem trenutku ponovno raspršila u khaos. Pokret je pritom istodobno precizan i energičan, a tijela se neprestano reorganiziraju u nove odnose i konfiguracije.
  
  Na trenutke u toj dinamici možemo prepoznati i odjeke značajnih događaja iz povijesti svemira: Velikog praska, koji se dogodio prije 13,8 milijardi godina – što objašnjava drugi dio naslova – kao i formiranja galaksija ili Sunčeva sustava. No dok se pred našim očima rađaju i raspadaju različite prostorne i tjelesne strukture, povijesni ostaci Principija neprestano nas vraćaju u drugu vremensku perspektivu. Prostor koji je, iz perspektive ljudskog života, gotovo nezamislivo star, u odnosu na trajanje svemira tek je njegov neznatan trenutak. Upravo se u tom susretu različitih vremenskih skala otvara jedan od zanimljivijih potencijala izvedbe.
  
  Dok se prvi dio predstave bavi događajima na velikoj vremenskoj i prostornoj skali, drugi se više usredotočuje na zemaljsko i ljudsko iskustvo. Specifičnije, izvedba Odo stormir… il suon di lei (u prijevodu: Čujem šuštanje... zvuk nje), u koreografiji Isabelle Zabot, bavi se femininošću i različitim oblicima ženskog iskustva.
  
  Na sceni se najprije pojavljuje jedna plesačica u bijeloj košulji i dugoj suknji, kostimu koji priziva elemente tradicionalnih narodnih nošnji. Njezini su pokreti tečni, meki i nježni. Zatim joj se pridružuje još jedna plesačica, pa još jedna, sve dok se na sceni ne nađe ukupno devet žena. One istodobno svjedoče o nečemu što se predstavlja kao univerzalno žensko iskustvo, ali pritom ne gube individualnost. Naprotiv, upravo ona možda još snažnije dolazi do izražaja u odnosu na uniformnost kostima i koreografskog materijala. Sve izvode iste pokrete, a ipak su – različite.
  
  Kroz izvedbu se postupno pojavljuju motivi koji na različite načine oblikuju život žene. Vjedro tako postaje simbol tereta kućanskih poslova, dok se kroz grupne odnose otvara i pitanje dubokih emocionalnih veza koje žene stvaraju s drugim ženama. Posebno se ističe scena pripreme za udaju. Dok se jedna plesačica, prekrivena golemim velom, priprema za svoju novu ulogu, ostale joj žene pomažu da materijal ostane na mjestu. Ili je možda drže pod njim? Interpretacija, dakako, ovisi i o tome tko gleda.
  
  Mističnoj atmosferi izvedbe dodatno pridonosi sopranistica Lorena Krstić, koja izvodi ariju Sposa, non mi conosci Giuseppea Giacomellija. Njezin glas u izvedbu unosi još jedan sloj, otvarajući prostor između ritualnog, intimnog i simboličkog.
  
  Dva dijela Grada u pokretu tako se kreću između gotovo nezamislivih vremenskih razmjera svemira i vrlo konkretnih, tjelesnih i društvenih iskustava. Iako se razlikuju u tematskim polazištima i izvedbenim atmosferama, oba rada u središte postavljaju tijelo u odnosu – prema drugim tijelima, prostoru i vremenu. Upravo se u tom odnosu, između povijesnog prostora Principija i tijela koja ga privremeno nastanjuju, ostvaruje temeljna ideja projekta: grad nije samo kulisa izvedbe, nego njezin aktivni sudionik.
  
  © Nermina Mehić, BALETI.hr, 29. srpnja 2026.
  
  KHAOS [13.8 B]
  koreograf Federico Rubisse
  skladatelj George Alexandru Baldovin
  izvode: Tea Rušin, Laura Orlić, Sephora Ferrillo, Yurika Kimura, Giorgio Otranto, Simon Boley, Samuele Taccone, Ksenija Krutova
  
  Odo stormir... il suon di lei
  koreografkinja Isabelle Zabot,
  skladatelj George Alexandru Baldovin
  glazbenici: Lorena Krstić (sopran), Nataliya Marycheva (klavir)
  izvode: Marta Kanazir, Tea Rušin, Laura Orlić, Marta Voinea Čavrak, Sonja Milovanov, Alessia Tacchini, Sephora Ferrillo, Yurika Kimura, Ksenija Krutova
  
  inspicijentica Anca Zgurić
  premijera 27. lipnja 2026.