Ovih dana obilježena je dvadeseta godišnjica smrti naše primabalerine i velike plesne pedagoginje Ane Roje. O umjetnici se više pisalo prije dvije godine kada je obilježena stogodišnjica njezina rođenja. Tom prigodom izdana je monografija Ana Roje autora Davora Schopfa i Mladena Mordeja Vučkovića, a njezine učenice Anita Vidović i Sanja Petrovski uz pomoć Općine Primošten organizirale su izložbu fotografija u Primoštenu, Zadru i Slavonskom Brodu. Predstave Bolero i Carmina Burana izvedene su u sjećanje na nju u splitskom HNK-u na njezin stoti rođendan.
Ove godine na dan njezine smrti, 17. ožujka, u hodniku partera HNK-a u Splitu svečano je otkrivena njezina bista, rad akademskog kipara Joze Vrdoljaka. Pored njena poprsja nalaze se glumački velikani splitskog HNK-a: Boris Dvornik, Josip Genda i Zdravka Krstulović. Ana Roje prva je plesna umjetnica u Hrvatskoj koja je dobila ovakvo priznanje u jednom kazalištu. Bista je donacija splitskog Rotary kluba kazalištu iz koga je Ana Roje krenula u svijet i kojemu je na najljepši mogući način tijekom svog života i djelovanja zahvalila uspješnim i predanim radom u svijetu i u Splitu. Druga je to od tri planirane biste Ane Roje istoga autora. Prva je otkrivena u zgradi današnje Glazbene škole u Kaštel Kambelovcu u kojoj je nekada djelovala njezina Baletna škola, a treća će ovoga ljeta biti postavljena u zagrebačkom HNK-u te će tako biti obilježeni neki od gradova u Hrvatskoj u kojima je Ana Roje ostavila najdublji trag.
Kazališni kritičar i povjesničar Tonči Šitin tom je prilikom emotivno govorio o životnom i profesionalnom putu Ane Roje: „Iznikla je iz naroda, iz voljenog Splita, i opredijelila se za zvanje koje je bilo prezreno, bez nade u udoban fizički život, bez zamamnih materijalnih perspektiva, snivala je te sirenske zvukove bijelog baleta... A kada se vraćala Splitu, donosila mu je svoje znanje, svoje zanose i poeziju svog fanatizma. Neka je sada dobrodošla u kuću iz koje je počela i iz koje je crpila životnu snagu.“
Ana Roje rođena je 1909. u Splitu. Već kao djevojčica bila je očarana plesom pa se tako bez ikakve prethodne baletne edukacije i pripreme javila u splitski teatar na audiciju. Na klaviru ju je pratio Ivo Tijardović, očaran njezinim talentom. Prvi put se proslavila nastupom na Hajdukovu placu u maestrovoj opereti Kraljica lopte, izvedenoj povodom proslave petnaestog rođendana Hajduka. Slijedilo je školovanje kod pedagoginje Margarite Froman u Zagrebu, a zatim je krenula u London, gdje joj je znanje prenosio legendarni Nikolas Legat, čija je asistentica kasnije postala. On je obilježio njezin umjetnički izraz i stvorio od nje vrhunskog pedagoga. Karizmatična kao osoba, plešući je obišla svjetske pozornice i bila pedagog velikim balerinama svoga vremena poput Danilove, Makarove, Tumanove, Krasovske… Kao pedagog djelovala je u petnaestak baletnih ansambala. Vodila je zagrebački, a kasnije i splitski Balet koji je, zajedno sa svojim umjetničkim i životnim partnerom Oskarom Harmošem, od malog i nejakog ansambla pretvorila u snažnu trupu zavidna repertoara. Najveći uspjeh ostvarila je kao pedagog, nastavljačica tradicije Ruskog carskog baleta, koju je baštinila od Legata. Pokrenula je četiri baletne škole: u Kaštel Kambelovcu, na Bermudima, u Bostonu i u Primoštenu, gdje je živjela do kraja života.
„Ljubav učitelja vrlo je slična roditeljskoj ljubavi. Učitelj uvijek mora biti spreman davati i ne očekivati ništa zauzvrat, osim radosti promatranja kako njegov učenik napreduje i dolazi do vrha“ – govorila je.
Akademski kipar Jozo Vrdoljak, autor biste Ane Roje, nije osobno poznavao plesačicu, ali mu je u radu pomogla spomenuta monografija, i fotografije i tekst. “Prikazao sam umjetnicu u nešto zrelijoj dobi, a imala je vrlo zanimljivo lice. Profil je pokazivao nešto izduženiji nos i bradu, dok je u direktu oblik bio potpuno pravilan i ovalan. Pratio sam njezine slike od mladosti do starosti i posebno se koncentrirao na područje oko očiju, koje se kod čovjeka najmanje mijenja, a nastojao sam također naznačiti i energiju, vitalnost i mladolikost o kojoj govore svi koji su je poznavali” – kaže Vrdoljak.
© Sanja Petrovski, PLESNASCENA.hr, 3. travnja 2011.
