U subotu 6. ožujka 2010. u zagrebačkom HNK bit će praizvedena predstava Varijacije u f.ado molu portugalskog baletnog umjetnika i koreografa Huga Viere. Glazbenu podlogu čini osamnaest skladbi koje izvode dvije dive fado glazbe Mariza i legendarna Amália Rodriques te jedan od najuglednijih muških izvođača fada Camané, a nastupit će sedamnaest članova Baleta HNK u Zagrebu te gošća, glazbenica Jelena Radan kojoj je fado vrlo blizak (live-album Moja potraga za fadom). U autorskom su timu predstave, uz koreografa i redatelja Huga Vieru, asistent koreografa Giovanni di Palma, scenografkinja Dinka Jeričević, kostimografkinje Dženisa Pecotić i Emina Tataragić, oblikovatelj svjetla Deni Šesnić te baletna majstorica Mateja Pučko-Petković.
Fado ili fadinho je vrsta portugalske narodne glazbe koja se razvila početkom 19. stoljeća, iako njegovi počeci sežu daleko ranije u prošlost. Fado su pjevali došljaci sa sela koji su stizali u gradove tražeći sreću. Kako je sreća oduvijek bila varljiva, pjesme su češće govorile o nesreći nego o sreći. Omiljene teme fada su tuga za izgubljenim zavičajem, čežnja za domom, izgubljena ljubav, nepravde različitih vrsta, priroda kao element. Fado je više od same glazbe i pjesme. Fado je način života proizašao iz samog portugalskog čovjeka; on raste iz njegovih drama.
Iako u izvornom obliku nije plesna glazba, fado je postao i ples, zavodljiv i pun promjena te se čini da je proistekao iz najčistijeg umjetničkog nadahnuća. Često samo jedna osoba, muškarac ili žena, pleše neko vrijeme na sredini prostora, izvodeći najteže korake i pokazujući najgracioznije pokrete, prateći se pucketanjem prstiju, a zatim se polako približava osobi koju odabere. Kad se nađe tik pred njom, okretima tijela u izazovnim pokretima i naposljetku pljeskanjem ruku kazuje kako je upravo ta osoba izabrana da zauzme njegovo mjesto i nastavi ples. Tako se nastavlja sve dok se svi ne izredaju u plesu. U drugom mogućem obliku muškarac i žena plešu zajedno; sigurno slijedeći ritam glazbe prate jedno drugo, idući usporedo čas laganim, čas ubrzanim koracima, odvajaju se da bi se opet sastali.
Hugo Viera rođen je u Lisabonu 1974. godine. Baletno školovanje završio je u portugalskoj Nacionalnoj baletnoj školi, a zatim dobio stipendiju koja mu je omogućila nastavak usavršavanja u Centre de Danse International Roselle Hightower u Cannesu te kasnije u Parizu kod Gilberta Meyera i Jacqueline Fynaert. Ubrzo postaje član portugalskog baleta Companhia national de bailado, gdje nastupa u klasičnom baletnom repertoaru te suvremenim koreografijama Georgea Balanchinea, Huga van Manena, Heinza Spöerlija, i dr.
Nakon toga, priklonio se neoklasici i suvremenom baletu nastupajući u Baletima u Braunschweigu i Karlsruheu te kao gost različitih trupa u Portugalu, Njemačkoj, Engleskoj i Austriji. Vrlo rano Hugo Viera je pokazao zanimanje za koreografiju te postavio više kratkih baleta još u vrijeme dok je nastupao kao plesač u Karlsruheu, gdje ga je ravnatelj baleta ohrabrio da nastavi koreografsku karijeru. Godine 2003. završio je plesačku karijeru i posve se posvetio koreografiji kao slobodni umjetnik.
KULISA.eu, 28. veljače 2010.
