Nakon četrnaest mjeseci duge stanke (uzrokovane ozlijedom na probama Dame s kamelijama) na scenu HNK u Zagrebu vratila se baletna prvakinja Edina Pličanić, i to ulogom Vile Šećera u Orašaru u kojoj je nastupila i na premijeri.
21. i 23. prosinca 2009. plesali su i Rieka Suzuki (Klara), Anton Bogov (Princ), Andrej Izmestjev (Drosselmayer), Saule Ashimova (Snježna Kraljica) i dr. Koreografiju i režiju predstave Waczlawa Orlikowskog iz 1970. prenijeli su i prilagodili Vesna Butorac-Blaće i Dinko Bogdanić u predstavu premijerno izvedenu 11. prosinca 2004.
U kritici prilikom premijere ove predstave Maja Đurinović zapisala je: "Koreografiju Orlykowskog krasi duhovitost situacija i karaktera. Likovi odraslih groteskni su kako u mimskim detaljima individualiziranih karaktera (pronađenim prema profesiji: general, direktor konzervatorija, tvorničar kobasica...), ali i zajednički, u konvencijama društvenog ophođenja i sitnim ispadima iz njih. Kao kad predsjednik Silberhaus i njegova žena spretno u brzu tempu kombiniraju osmijeh za goste i međusobne razmirice. Jednako je vesela borba miševa i vojnika, bijeli zec s topom, plesovi slatkiša...
Prvi, realistični dio baleta odvija se u salonu, na Badnjak, i jedino dolazak Drosselmayera i čuda kojima zabavlja prisutne, a najviše djecu, najavljuju buduću čaroliju. Drosselmayer je uopće središnja ličnost prvoga dijela. Tajanstven i pomalo opasan, nezaboravan je u nadrealističkoj sceni kada iz velikoga sata, umjesto brojčanika, glavom otkucava vrijeme. Orašarje balet koji povezuje sve baletne generacije: učenike baletne škole, zbor, soliste, baletne umjetnike u mirovini i u toj generacijskoj šarolikosti, veselju i humoru nedvojben je šarm baletne bajke, koja se u adventsko vrijeme izvodi diljem svijeta. Ples pahuljica i Snježne kraljice otvaraju drugi, čarobni dio priče, djevojčicin san. Radnja je smještena u Dvorac slatkiša, a u izvedbenom smislu to je prilika za soliste, revija tzv. karakternih plesova i klasičnih varijacija. Publiku je najviše oduševila Ukrajinska marmelada, temperamenta i atraktivnih muških akrobatskih elemenata, a ja bih izdvojila iznimnu preciznost, izražajnost i humor Turskoga meda.
Sve ostalo bilo je lijepo i solidno, bogato i sjajno, i veliko, kao iz dječje perspektive, u rekonstruiranoj bajkovitoj scenografiji Güntera Schneidera-Siemssena, nježno zasjenčanoj koprenom koja umekšava linije i daje sfumato ton. Koreografiju Orlykowskog, kojom je taj čuveni europski autor 1970. započeo uspješnu suradnju sa zagrebačkim baletom, prenijeli su Vesna Butorac-Blaće i Dinko Bogdanić. Kažu da je Orlykowski tada i postavio Ščelkunčika za Vesnu, dugogodišnju neprijepornu vilu i kraljevnu domaće baletne scene.
Ono što je tada bilo iznimno, a zapravo vrlo prihvatljivo i blisko, jest uloga djevojčice Klare, koja je u snu božićne noći sama Vila Šećera, dok draga igračka i hrabri vojnik Orašar u tom snu postaje njezin lijepi Princ Oraščić. U inače pažljivo pripremljenoj obnovi, rekonstrukciji predstave (pod vodstvom Žorža Draušnika), koja je tada opčinila mnoga dječja srca - pa je sigurno dobar dio premijerne publike došao i po komadić vlastitih sjećanja djetinjstva - odustalo se od autorova koncepta - posvećena Vesni, pa je, kao što je inače uobičajeno, odvojena uloga Klare i Vile."
Nakon četrnaest mjeseci duge stanke (uzrokovane ozlijedom na probama Dame s kamelijama) na scenu HNK u Zagrebu vratila se baletna prvakinja Edina Pličanić, i to ulogom Vile Šećera u Orašaru u kojoj je nastupila i na premijeri.
Orašar je balet koji povezuje sve baletne generacije: učenike baletne škole, zbor, soliste, baletne umjetnike u mirovini i u toj generacijskoj šarolikosti, veselju i humoru nedvojben je šarm baletne bajke, koja se u adventsko vrijeme izvodi diljem svijeta. Ples pahuljica i Snježne kraljice otvaraju drugi, čarobni dio priče, djevojčicin san. Radnja je smještena u Dvorac slatkiša, a u izvedbenom smislu to je prilika za soliste, revija tzv. karakternih plesova i klasičnih varijacija. Publiku je najviše oduševila Ukrajinska marmelada, temperamenta i atraktivnih muških akrobatskih elemenata, a ja bih izdvojila iznimnu preciznost, izražajnost i humor Turskoga meda. 