U četvrtak, 19. studenog u 19,30 na repertoaru HNK u Zagrebu bio je komični balet Vragolasta djevojka po glazbi F. Hérolda i L. Hertela, u koreografiji Vladimira Derevianka. U glavnim su ulogama prvi put nastupili Mirna Sporiš (Lisa) i George Stanciu (Colas). Nastupaju i Svebor Sečak (Lisina majka), Matjaž Marin (Alain) i dr.
Na izvedbama 7, 11. i 13. studenog 2009. u glavnim su ulogama nastupali Pavla Mikolavčić (Lisa), Azamat Nabiullin (Colas), Andrej Barbanov (Lisina majka), George Stanciu (Alain) i dr.
Riječ je o popularnom komičnom baletu francuskog koreografa Jeana Daubervala (iz 1789.) koji preko dvjesto godina uveseljava publiku, kako ljubavnom pričom veselog zapleta i karikaturalnih likova, tako i tancovalnom glazbom i muzikalnim plesnim brojevima. Balet je u međuvremenu imao bezbroj inačica, i u slaganju glazbenog kolaža i u varijaciji koraka, a nova zagrebačka postava u koreografiji i režiji Vladimira Derevianka koristi glazbeni aranžman Jeana-Michaela Damasea, temeljen na glazbi Ferdinanda Hérolda i Ludwiga Hertela te francuskih napjeva i opernih arija iz Daubervalove praizvedbe. Dakle, lagani ali vrsni i funkcionalni splet glazbe koja u nekim dijelovima čisto programski prati radnju i mimu, a onda otvara prostor plesačkoj paradi.
U kritici premijerne izvedbe Maja Đurinović navela je:
Prekrasna scena Roberte Guidi di Bagno opisuje mjesto radnje: idilu seoskog imanja u kojoj se izmjenjuju slike dvorišta i zlatnožuta polja žita protkana crvenim makovima. U to se uklapaju jednako lijepi kostimi iste autorice i ljupka rasplesana mladež u stalnom slavlju ljubavi i života. Naravno, najljepši su Lise (Pavla Mikolavčić) i Colas (Azamat Nabiullin), mladi par koji se voli i koji očito pripada zajedno (golupčići i poljupčići), usprkos namjeri groteskno komične Lisine majke (Svebor Sečak) koja bi rado djevojku udala za bogatog i budalastog Alaina (kao gost Matjaž Marin). Igra je brza i duhovita, a mizanscena ispunjena detaljima koji pune prostor igre i priče.
Azamat Nabiullin, donedavno neprikosnoveni princ Baleta u Splitu, očito je pojačanje zagrebačkoga baleta. Ne sumnjam da će i ovdje biti miljenik publike, jer plijeni pojavom i scenskim šarmom uz iznimno tehničko pokriće: laki skok, silna mekoća i lakoća pokreta i kretanja prenose užitak i sigurnost plesanja. Pavla Mikolavčić sjajna je u brzim i vrckavim dijelovima uloge. Zaigrana, dražesna i duhovita, precizna i glumstvena, uvjerljivija je u djetinjastoj strani lika. Više allegro nego adagio.
Svebor Sečak s velikim je veseljem i angažmanom izradio komični lik done, gazdarice. Već njegova impozantna veličina, pojačana kostimom i klompama – nasmijava, a buffo proizlazi i iz stalne igre i nesporazuma sa sitnim slugom (diskretan ali vidljiv Dan Boeru). Sečak uistinu ima veliki prostor igre, iznimnu energiju i zgodne plesne brojeve s klompama, ali je očito, pogotovo u drugom dijelu, da ga lik nametljive, moćne dame opasno mami da posve preuzme scenu.
Odličnu je ulogu izradio i gost Matjaž Marin, solist mariborskog baleta. Pravo je iznenađenje kad na kraju zbunjeni Alain, smiješan u nespretnoj koordinaciji pokreta, koji inače stalno pada i spotiče se, izvede briljantnu sekvencu mačje mekanih skokova.
Lisini prijatelji, kao i seljani, odnosno solisti i ansambl, vedro, uvježbano i čisto izvode niz plesova u kombinaciji elemenata stilskih, karakternih i narodnih plesova. Sve zajedno prema finalu sve više prelazi u pravi revijski spektakl, što zapravo samo upućuje na logični razvoj zabavnoga žanra, začetog na samim počecima profesionalnog baletnog kazališta, navela je u kritici premijerne predstave Maja Đurinović.
© Maja Đurinović, KULISA.eu
