Komadići slagalice velike karijere
Znanstveno-umjetnički skup Margarita Froman, Ususret 100. obljetnici dolaska Margarite Froman u Zagreb – Profesionalizacija i uspostava hrvatskog nacionalnog baleta, Hrvatski centar ITI UNESCO, Zagreb
-
Prije stotinu godina, 16. siječnja 1921. u Zagreb je stigla ruska baletna umjetnica Margarita Froman. Primabalerina Boljšoj teatra te članica Ruskih baleta Sergeja Djagiljeva, balerina koja je plesala s nekim od najistaknutijih baletnih umjetnika svog vremena, došla je u Zagreb sa svojom braćom i učenicama, malom sedmeročlanom baletnom trupom, kako bi ovdašnjoj publici prezentirala neka od najsuvremenijih baletnih djela tog vremena, a onda je u Zagrebu ostala trideset i pet godina, nadograđujući svoju plesačku karijeru onom pedagoškom, koreografskom i redateljskom. Promatrajući iz današnje perspektive Margaritinu umjetničku i pedagošku ostavštinu možemo sa sigurnošću reći kako upravo njezinim dolaskom na mjesto voditeljice zagrebačkog Baleta započinje ona prava povijest te profesionalizacija baletne umjetnosti u Hrvatskoj te se od tog trenutka baletna umjetnost u Hrvatskoj razvija kontinuirano, sustavno i prema profesionalnim načelima.
U želji da se obilježi taj povijesno važan datum te da se lik i djelo Margarite Froman predstavi posredno i široj javnosti, Hrvatski centar ITI je na inicijativu Maje Đurinović organizirao dvodnevni Znanstveno umjetnički skup o Margariti Froman koji je održan 28. i 29. studenoga 2020. godine. U ta dva dana, osamnaest izlagača prezentiralo je radove kojima se pokušalo rasvijetliti različite aspekte Margaritinog života kao i kontekst vremena u kojem je djelovala. Naime iako je Margarita Froman u Zagrebu živjela i radila sve do 1955. godine, još uvijek postoje mnoge nepoznanice i pitanja koja se tiču, kako nekih osobnih podataka tako i kronologije događaja u njezinoj karijeri. Sve te informacije najintenzivnije su se razmjenjivale upravo tijekom razgovora samih sudionika skupa pri čemu je svako dodao neki komadić slagalice upotpunjujući tako sliku o Margariti...
Skup je započeo izlaganjem Andreje Jeličić koja se bavila Fenomenom Ballet Russe kako bi rasvijetlila kontekst umjetničkih zbivanja s početka dvadesetog stoljeća fokusirajući se na zadnju dekadu djelovanja trupe Ballet Russes. Budući da je i sama Margarita Froman jedno kraće vrijeme nastupala kao solistica u toj trupi bilo je izuzetno zanimljivo čuti kako se snašla u tom bespoštednom ritmu nastupanja, koji je u mnogočemu bio drukčiji i intenzivniji od onoga na što je Margarita, kao primabalerina Boljšoj teatra dotad bila navikla. Jeličić se posebno osvrće na 1921. godinu koja za trupu Ballet Russe predstavlja ,,početak zadnje dekade u kojoj omasovljenje interesa za ples istovremeno podržava i ugrožava trupu koja je često na rubu financijskog kraha“, a njeni se plesači zbog izloženosti zakonima tržišta, na neki način proletariziraju. Te iste godine Margarita Froman dolazi u Zagreb prikazujući ovdašnjoj publici djela s repertoara trupe Ballet Russe te ,,prihvaća sigurnost nacionalne institucije“ postajući voditeljica zagrebačkog Baleta.Ljiljana Gvozdenović je u izlaganju naslova Od Moskve do Zagreba, objasnila kako su ratna zbivanja s početka dvadesetog stoljeća utjecala na umjetnički put Margarite Froman i njezinog partnera Mihaila Mordkina. Gvozdenović opisuje Margaritin put od Kijeva, prema Krimu preko Carigrada pa sve do Sofije, što će obitelj Froman u konačnici dovesti i do Kraljevine Jugoslavije i to prvo do Beograda, a zatim do Zagreba.
Mladen Mordej Vučković i Davor Schopf pripremili su dva opsežna izlaganja. U prvom: Izvorni baleti (praizvedbe) Margarite Froman na sceni HNK u Zagrebu su se bavili praizvedbama predstava Zlato Borisa Papandopula, Đavo i njegov šegrt Frana Lhotke, Imbrek s nosom Krešimira Baranovića i Romeo i Julija Sergeja Prokofjeva. Schopf i Mordej Vučković pokušali su barem na neki način oživjeti ova djela koja su u međuvremenu potpuno izgubljena te osim Romea i Julije nisu više postavljana na hrvatskim pozornicama. To je bio izazovan pothvat stoga što su se mogli osloniti tek na snimke glazbe, poneku fotografiju te šture napise u novinama koji i ne govore mnogo o koreografiji. Zanimljiv je i fenomen zagrebačke predstave Romeo i Julija, koja je bila jedna od prvih verzija tog baleta uopće, nastala svega nekoliko godina nakon svjetske praizvedbe u Brnu, te se i danas tvrdi kako je upravo zagrebački Balet, na gostovanju u Londonu predstavio Romea i Juliju zapadnoj Europi.Drugo izlaganje Schopfa i Mordeja Vučkovića vezano je uz redateljski opus Margarite Froman koja je osim koreografiranja baleta vrlo često režirala opere i operete. Mnogi izvori govore o tome kako je Margarita bila glazbeno obrazovana te kako je znala čitati partiture što joj je uvelike pomoglo u postavljanju uglavnom ruskih opera. Dostupne fotografije prikazuju Margaritu kao jedinu ženu u mnogobrojnom muškom društvu opernih redatelja što njezinih pedeset opernih režija čini još iznimnijim pothvatom.
Reinterpretacija baleta Licitarsko srce Krešimira Baranovića i Margarite Froman bila je tema izlaganja Svebora Sečaka, koji je govorio o umjetničkom i društveno političkom kontekstu nastanka baleta Licitarsko srce – jednog od prvih hrvatskih nacionalnih baleta. U nastavku izlaganja Sečak je povukao paralelu sa svojim inačicama istog djela koje je postavio 1998. godine za baletnu trupu Croatia te 2005. za Balet HNK-a u Osijeku.Gošća iz Beograda, Vera Obradović obradila je temu Doprinos Margarite Froman razvoju baleta u Beogradu. U dvije godine koliko je Froman djelovala kao šefica beogradskog Baleta, svojim je znanjem uvelike utjecala na formiranje repertoara tog ansambla te njegov sveukupni razvoj. Obradović je također obradila i ,,fenomen epigonstva u baletnoj umjetnosti“ objašnjavajući kako se pedagoški utjecaj Margarite Froman na srpski balet nastavio i nakon njezinog odlaska i to preko njezine zagrebačke učenice, balerine i baletne pedagoginje Danice Živanović. Obradović je prenijela i rad Nadezde Mosusove koji je upozorio na posljednju Margaritinu koreografiju u Jugoslaviji: Ohridsku legendu Stevana Hristića koju je postavila i za beogradski i za zagrebački balet.
O jednoj od najvažnijih koreografija Margarite Froman i jedinoj koja je još uvijek sačuvana (i kao snimka) i živa na hrvatskim pozornicama – koreografiji Završnog kola opere Ero s onoga svijeta, govorili su Tvrtko Zebec i Ivana Katarinčić. Pitanje koje se postavljalo tijekom cijelog skupa bilo je – kako je moguće da je Margarita Froman porijeklom Ruskinja ostala zauvijek upamćena kao jedna od začetnica hrvatskog nacionalnog plesnog izraza? I dok se neki plesni elementi mogu povezati s tradicijskim kolima Dalmatinske zagore neki drugi detalji dolaze i iz baletne baštine tj baletiziranjem folklornih koraka.
Prvi dan simpozija zatvorila je Maja Đurinović ukazujući na, kasnije neobičnu, situaciju „supostojanja i suradnja baleta Margarite Froman i plesnih modernistica 1930-ih u Zagrebu“. Naime, tridesete godine dvadesetog stoljeća su vrijeme kada u baletnom ansamblu gotovo paralelno djeluju plesne umjetnice modernog smjera zajedno s baletnim umjetnicima. Bez obzira na zasluge koje joj se nisu mogle osporiti Margarita ima nestabilnu poziciju u matičnom kazalištu, a kritike joj se upućuju i iz samog ansambla, nezadovoljnog statusom. ,,Margarita Froman česta je meta i čini se, uvijek strankinja.“ Upravo u tim trenucima ponovnih početaka i kriza uzrokovanih odlascima talenata Margarita se oslanjala na plesne modernistice te je ostvarila suradnju s Tashamirom (Verom Milčinović), Nevenkom Perko i Mercedes Goritz Pavelić.Drugog dana simpozija izlaganja je započela Martina Petranović s temom Balet i scenografija u međuraću. Petranović se u izlaganju fokusirala na baletne predstave koje je koreografirala Margarita Froman, a u kojima je, između ostaloga surađivala i s vlastitim bratom, scenografom Pavelom Fromanom. Zanimljivo je bilo vidjeti kako su, analizama scenografije, davno izgubljene predstave na neki način oživjele te dobile nove obrise.
Lovorka Magaš Bilandžić je, s fokusom na fotografije Margarite Froman te njezine braće Maksa i Valentina, predstavila foto dokumentaciju istaknute zagrebačke fotografkinje Antonije Klobučar (Foto Tonka), koja je u međuratnom razdoblju često snimala protagoniste kazališnog života u Zagrebu. Snimajući izvođače tijekom nastupa, ali i u koreografiranim pozama u svom studiju te koristeći vrlo inovativne tehnike obrade fotografija, Antonija Klobučar i njezin atelje Foto Tonka postali su tako ,,vizualni kroničari zagrebačkog međuratnog baleta“.O koreografijama Margarite Froman se na ovom simpoziju govorilo mnogo no, budući da ne postoji njihova snimka te, osim koreografije Završnog kola iz Ere s onoga svijeta, niti jedna nije sačuvana do danas, bilo je izuzetno zanimljivo čuti izlaganje Danijela Rafaelića na temu Froman, Kastl i ,,Zastava“. Naime, Rafaelić se u izlaganju bavio analizom filma Branka Marjanovića Zastava (1949.) za kojeg je koreografiju radila Margarita Froman, i sam zaintrigiran pitanjem zašto je taj film ,,čak i unutar komunističke kinematografije bio do određene mjere prezren“ te je do današnjih dana izbjegao ozbiljnije analize.
Posljednje izlaganje na simpoziju, temu neočekivanog i teško objašnjivog odlaska Margarite Froman u Ameriku, obradili su Andreja i Andrej Barbanov. Prezentirajući dokumente do kojih su došli kroz kontakte s Josephom Albanom, jednim od posljednjih učenika Margarite Froman u Americi te Susan Hood ,,koja je kao povjesničar amater dugi niz godina pokušavala rekonstruirati živote Margarite, Maximiliana i Valentina Fromana“ pružili su dragocjeni uvid u posljednju postaju života Fromanovih te su odlično zaokružili sve ono o čemu se u dva dana govorilo na simpoziju.Osim svjedočanstava rekonstruiranih iz raznih povijesnih izvora, o Margariti su na simpoziju progovorili i svjedoci i sudionici vremena – plesači i bivši suradnici koji se Margarite Froman još uvijek živo sjećaju. Tako sam za potrebe izlaganja intervjuirala Beatu Domić, Maju Bezjak, Milka Šparembleka, Sonju Kastl, Đurđicu Ludvig i Zlaticu Stepan koji su se prisjetili raznih specifičnih detalja koji nisu sadržani u povijesnim zapisima i novinskim člancima tog vremena. Posebno je dirljiva bila njihova velika želja da i svojim svjedočanstvima pomognu da sjećanje na Margaritu Froman ostane sačuvano i za generacije koje dolaze.
© Mihaela Devald, PLESNA SCENA.hr, 13. siječnja 2021.
Piše:

Devald Roksandić