Baleti.hr

Nakon duge šutnje

Godina Mije Slavenske

• Prije sto godina, 20. veljače 1916. u Brodu na Savi rođena je Mia Čorak, dvadeset godina kasnije na svjetskoj sceni proslavljena kao čudesna, jedinstvena, očaravajuća, nadahnuta i nadahnjujuća plesačica – Slavenska. Na stranu što njezini posmrtni ostaci, nakon karijere zvijezde Ballet Russe de Monte Carlo i američke baletne dive, ipak počivaju na Mirogoju; raduje što je, nakon preduge šutnje, njezino ime sve prisutnije u našem kulturnom miljeu. (Iako se, još uvijek, sa neočekivanih pozicija u kulturi zna dobiti pitanje: tko je uopće ta Slavenska?).
  
  Na svoju matičnu scenu – HNK u Zagrebu, Slavenska je simbolično vraćena 2004. promocijom knjige Mia Čorak Slavenska (Maja Đurinović i Zvonimir Podkovac, Naklada MD i Ogranak MH Slavonski Brod) i projekcijom filma Slavenska nostra Jakova Sedlara koji je uspio snimiti razgovor s Mijom nepunu godinu prije njezine smrti. (Tom prigodom sam upitala intendanta Mladena Tarbuka je li svjestan povijesnog trenutka, važnosti simboličnog čina „vraćanja na scenu“ Slavenske kojoj je intendant Branimir Šenoa, dopisom od 28. siječnja 1936, a nakon sjednice „svih članova uprave Narodnog Kazališta kao i cjelokupnog redateljskog zbora“, uskratio daljnje nastupe u svrhu izbjegavanja protesta publike nezadovoljne kulturnom politikom kuće i neprodužavanjem angažmana prvoj i tada jedinoj (nacionalnoj) primabalerini i općoj miljenici, čiji je glavni grijeh bio javna kritika kulturne politike.)
  
  A taj, posljednji nastup Mije Čorak u Zagrebu, održan je 25. siječnja 1936. kao posveta petoj obljetnici smrti Ane Pavlove. „Ja sam uglavnom htjela da Zagreb ne zaostane za inostranim kulturnim centrima“ kazala je u razgovoru, najavi programa. „Hoću također, da tom priredbom dokažem da kulturni svijet u inostranstvu imade shvaćanja za plesačicu umjetnicu, i znade što joj duguje. Treba uočiti razliku između plesačice umjetnice i plesačice u profanom smislu te riječi. Plesačici je dvostruko teško dovinuti se kroz sve tegobe….“ Međutim, iz članka saznajemo da se već priča da je to moguće posljednji nastup Mije Čorak u Zagrebu; neki misle da će napustiti ples, dok drugi vjeruju da će otići u inozemstvo. Ne postoji opcija da i dalje ostane plesati u Narodnom kazalištu, iako jedan „naš stručnjak“ u nepotpisanom, i čini mi se, neobjavljenom tekstu (koji se nalazi u arhivu Zavoda za povijest kazališta HAZU) zaključuje da „bi bio neoprostivi grijeh ako bi javnost dozvolila, da se u našoj sitnoj sredini uništi ova vrijedna mlada energija prije nego je mogla doseći vrhunac svojega stvaranja i dati našoj kulturi svoj doprinos na polju plesne umjetnosti.“
  
  Zanimljivo je i „dokaz istančanog ukusa“, zapisuje isti anonimni stručnjak, da je Mia svoju Večer plesne umjetnosti posvećenu uspomeni na Pavlovu započela glazbom (harfa i čelo solo odsvirali su Saint-Saënsova Labuda) prepuštajući scenu Pavlovoj. I uopće, koliko znam, Slavenska nije nikad plesala Smrt labuda, iako su je mnogi strani kritičari nazivali novom Pavlovom. A možda baš i zbog toga: ona nije bila druga Pavlova nego: prva i jedinstvena Slavenska. No, da se vratim procesu povratka Slavenske u domovinu: iste 2004. godine je u Slavonskom Brodu pokrenuta manifestacija Dani plesa Mia Čorak Slavenska, a na njezinu rodnu kuću postavljena spomen-ploča. U Zagrebu je pokrenuto plesačko natjecanje Mia Čorak Slavenska, a od 2010. bienalno baletno natjecanje Hrvatskog društva profesionalnih baletnih umjetnika u suradnji s Hrvatskom glazbenom mladeži prerasta u međunarodno natjecanje. (Ipak, u hall of fame zaslužnih umjetnika u Hrvatskom narodnom kazalištu i dalje ne postoji njezina bista, kao uostalom niti jedne/jednog predstavnika baletne umjetnosti, koja je, kako kažu, ravnopravna grana hrvatskog glumišta.)
  
  Umjetnička akademija u Osijeku je 2016. godinu proglasila Godinom Slavenske te će u suradnji s nizom ustanova u regiji (i šire): umjetnicima i znanstvenicima, nastavnicima i studentima, organizirati predavanja, izložbe, interdisciplinarne projekte nadahnute i posvećene velikoj balerini. Cjelogodišnji projekt započinje Interdisciplinarnim znanstveno umjetničkim skupom u petak, 19. veljače u Osijeku, da bi se u subotu 20. veljače, na stoti rođendan Mije Čorak, nastavio u Slavonskom Brodu. Najavljena predavanja obećavaju silno zanimljive teme i autentične pristupe iz područja plesne teorije i prakse, kazališta, povijesti, povijesti umjetnosti, književnosti, filma, kulturologije, pedagogije, što će se tijekom godine, u cjelini ili djelomično, u obliku sažetka ili osvrta, nastojati objaviti i na Plesnoj sceni.hr.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 3. veljače 2016.

Piše:

Maja
Đurinović